sažetak:

Ovaj rad ispituje tri slučaja špijunskih hapšenja na Kosovu, u koje su umešana dva srpska pojedinca i dva Albanca povezana sa Informaciono-bezbednosnom agencijom Srbije (BIA). Cilj ovih špijuna bio je da diskredituju Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK), izmene narativ masakra u Rečku, stvore „žutu kuću“ sličnu onoj u severnoj Albaniji i destabilizuju državu Kosovo podsticanjem međuetničkih sukoba. Kroz analizu konkretnih slučajeva i teorija motivacije, ovaj rad rasvetljava razloge zbog kojih se pojedinci upuštaju u špijunažu protiv sopstvene zemlje, nastojanja Srbije da manipuliše istorijom i stabilnošću regiona i tendencije invazije na Kosovo.

Ključne riječi: špijunaža, BIA, AKI, OVK, žuta kuća, Srbija, međunacionalni sukobi, NATO.

1. Uvod

Kosovska obaveštajna agencija (KIA), u saradnji sa drugim bezbednosnim subjektima, uspešno je otkrila i uhapsila četiri špijuna povezana sa Bezbednosno-obaveštajnom agencijom Srbije (BIA). Uhapšena su dvojica srpskih državljana i dva etnička Albanca, koji su privedeni u dva odvojena slučaja.

Primarni ciljevi dvojice etničkih Albanaca povezanih sa BIA bili su da naruše ugled Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), diskredituju masakr u Rečku, izazovu međuetničke sukobe i ukaljaju intervenciju NATO-a na Kosovu. Na Kosovu su 2009. godine uhapšene tri osobe povezane sa BIA. Kasnije je još jedna osoba identifikovana kao član grupe koja je imala za cilj da izmisli i nadoknadi lažne svedoke u vezi sa navodnim slučajem trgovine organima od strane OVK. Iznenađujuće, ova osoba je bila na zvaničnim pozicijama u državnom aparatu Kosova.

Srbija se dosledno bavila špijunskim aktivnostima protiv Kosova, a nedavna otkrića su samo mali deo njenih operacija. Nedavno je otkriveno da je Rusija preko srpskih agenata uticala i na političare i institucije Evropske unije. Stoga su ove akcije dobro planirane i strateški ciljane. Da bismo otkrili ciljeve ove zemlje, uključili smo se u proučavanje nedavnih slučajeva i slučaja špijunaže iz 2009. godine, uključujući teorijski okvir.

Ova studija koristi kvalitativni istraživački pristup, analizirajući konkretne slučajeve hapšenja špijunaže i istražne materijale dobijene iz otvorenih izvora. Kombinacijom analize otvorenih izvora, regionalnih okolnosti i pristupa Srbije prema Kosovu, studija ima za cilj da razume motive i strateške ciljeve pojedinaca uključenih u špijunažu. Teorije motivacije, psihološki i socijalni faktori se koriste za tumačenje ponašanja i odluka špijuna.

Istraživačko pitanje rada glasi: „Koji su glavni razlozi i motivi koji navode pojedince da se upuste u špijunažu protiv svoje zemlje, i kako to utiče na napore Srbije da manipuliše istorijom i stabilnošću Kosova?“

Zavisna varijabla rada je: „Strateški ciljevi Srbije protiv Kosova kroz špijunažu“.

2. Razlozi zašto se ljudi upuštaju u špijunažu protiv svoje zemlje

2.1. Teorije motivacije

  • Teorija racionalnog izbora: Ova teorija sugerira da pojedinci donose odluke na osnovu svojih ličnih interesa (Scott, 2000). U kontekstu špijunaže, pojedinac može odlučiti da radi za drugu zemlju ako vjeruje da koristi, kao što su finansijska dobit ili lični napredak, nadmašuju rizike i potencijalne posljedice.
  • Teorija socijalne razmjene: Ova teorija kaže da se pojedinci uključuju u ponašanja zasnovana na nagradama i troškovima povezanim s tim ponašanjem (Cropanzano & Mitchell, 2005). U slučaju špijunaže, pojedinac može odmjeriti potencijalnu korist (npr. finansijsku dobit, lično zadovoljstvo) u odnosu na troškove (npr. pravne posljedice, društveni ostrakizam) i odlučiti da koristi nadmašuju troškove.
  • Psihološki faktori: Psihološki faktori kao što su želja za moći, osjećaj lojalnosti drugoj zemlji ili potreba za uzbuđenjem i avanturom također mogu motivirati pojedince da se upuste u špijunažu (Wilder, 2017).

2.2. Dodatni faktori

  • Lične okolnosti: Pojedinci koji se suočavaju sa finansijskim poteškoćama, ličnim krizama ili drugim izazovima mogu biti podložniji obećanjima o finansijskoj dobiti ili drugim beneficijama koje nudi strana vlada.
  • Lojalnost i identitet: Pojedinci koji se osjećaju odvojeno od svoje zemlje ili imaju jak osjećaj lojalnosti drugoj zemlji mogu biti skloniji špijuniranju.
  • Mogućnost i lakoća: Dostupnost mogućnosti i lakoća pristupa osjetljivim informacijama također mogu uticati na odluku pojedinca da se bavi špijunažom.
  • Kulturni i društveni faktori: Kulturni i društveni faktori kao što su nedostatak nacionalnog ponosa, koncept postkolonijalnog imidža ili želja da se bude dio veće zajednice također mogu doprinijeti odluci pojedinca da se bavi špijunažom.
  • Ispiranje mozga i manipulacija: U nekim slučajevima, pojedinci mogu biti prisiljeni ili izmanipulirani da se upuste u špijunažu putem psihološke manipulacije, ucjene ili drugih oblika prinude.

3. Dva identiteta, jedan špijun

Srpski špijun Marko Knežević osumnjičen je da je od 2002. godine na Kosovu delovao pod pseudonimom „Drugi Crni“, predstavljajući se kao novinar „TV Most“ iz Zvečana. Kosovska policija je 30. maja 2024. uhapsila Kneževića nakon istrage i otkrića Kosovske obaveštajne agencije. Do hapšenja je došlo zbog Kneževićevog korišćenja dvojnog identiteta, jer se njegovi srpski i kosovski pasoš nisu poklapali (Teve, 2024).

Slika 1: Marko Knežević, uhapšen kao špijun BIA, djelovao je na Kosovu pod kamuflažom novinara TV MOST

Ovo hapšenje baca svjetlo na tajne operacije Srbije na Kosovu, naglašavajući tekuće napore srpske zemlje da podriva regionalnu stabilnost. Kneževićeva uključenost u “TV Most” naglašava stratešku upotrebu medija za širenje propagande i manipulaciju javnim mnijenjem. Predstavljajući se kao novinar, bio je u mogućnosti da prikuplja obaveštajne podatke i širi dezinformacije, služeći interesima Srbije i verovatno organizujući i pomažući terorističke grupe kao što su „Severne brigade” i „Čuvari mosta”. Knežević je bio blizak saradnik koji je izveštavao Aleksandra Vulina, sadašnjeg potpredsednika Vlade Srbije, bivšeg ministra unutrašnjih poslova i bivšeg direktora BIA.

Prisustvo naprednih tehnoloških uređaja u Kneževićevom posedu sugeriše da je Srbija dosta uložila u sofisticirane alate za nadzor i špijunažu. Ovo naglašava posvećenost zemlje tajnim operacijama osmišljenim da ugroze bezbednost i suverenitet Kosova. Štaviše, Kneževićev dvojni identitet na Kosovu i srpski pasoš postavljaju pitanja o stepenu infiltracije Srbije u društveni i institucionalni život Kosova.

Ovo otkriće ima značajne implikacije na regionalnu bezbednost, što sugeriše da je Srbija uspela da prodre u strukture Kosova i prikupi osetljive informacije.

4. KIA otkriva dva „dobra Albanca“ koji služe Srbiji da iskrivljuju istoriju rata

Kosovska obavještajna agencija (AKI), nakon istrage i prikupljanja inkriminirajućih podataka,

Slika 2: Bedri Šabani, uhapšen kao špijun BIA

je svedočio pred Vrhovnim sudom Kosova, upuštajući se u pravne radnje koje su dovele do hapšenja dve osobe, Bedrija Šabanija i Muharema Ćerimija, pod optužbom da su sarađivali sa Informaciono-bezbednosnom agencijom Srbije (BIA). Dokazi koje je prikupila KIA ukazuju na to da su ovi pojedinci aktivno podrivali Kosovo, Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK) i istorijski narativ rata na Kosovu.

Utvrđeno je da su Bedri Šabani, bivši carinik tokom režima Slobodana Miloševića 1990-ih, i Muharem Qerimi, bivši zvaničnik kosovske policije do proglašenja nezavisnosti Kosova, koji je otpušten iz ove institucije zbog zloupotrebe zaplenjenog vozila, međusobnim kontaktima u BIA, konkretno sa Serđanom Rosićem, Srbinom iz Uroševca. Ovo drugo je poznato ime iz svedočenja Bogoluba Janićevića u Hagu. Primarni cilj ovih zatočenika bio je da manipulišu dokazima i orkestriraju svedoke protiv OVK.

Slika 3: Dokazi u kojima se spominje Serđan Rosić

Utvrđeno je da su Bedri Šabani, bivši carinik tokom režima Slobodana Miloševića 1990-ih, i Muharem Qerimi, bivši zvaničnik kosovske policije do proglašenja nezavisnosti Kosova, koji je otpušten iz ove institucije zbog zloupotrebe zaplenjenog vozila, međusobnim kontaktima u BIA, konkretno sa Serđanom Rosićem, Srbinom iz Uroševca. Ovo drugo je poznato ime iz svedočenja Bogoluba Janićevića u Hagu. Primarni cilj ovih zatočenika bio je da manipulišu dokazima i orkestriraju svedoke protiv OVK.

Bedri Šabani je, posebno, bio aktivno uključen u napore Srbije da iskrivi istoriju masakra u Rečku. Srbija je kontinuirano promovisala svoj narativ da su masakr u Rečku organizovali OVK i međunarodna zajednica. Glavni cilj ovog istorijskog revizionizma je da potkopa intervenciju NATO-a na Kosovu, podstaknutu masakrom u Rečaku i odgovorom Vilijama Vokera. Intervencija NATO-a na Kosovu bila je odgovor na genocid koji je srpska država izvršila nad Albancima na Kosovu pod vođstvom Slobodana Miloševića.

Prema trenutnim informacijama, Bedri Shabani je imao značajnu ulogu u ovoj kampanji dezinformacija. Pokušao je da napravi repliku “žute kuće” sličnu onoj u severnoj Albaniji, fabrikujući narativ da se OVK bavila trgovinom ljudskim organima. Shabanijev strateški cilj je bio da poveže bivšu vojnu bolnicu OVK u selu Molopoljc, Štimlje, sa masakrom u Rečaku, pošto su ova dva sela geografski bliska.

Muharem Qerimi se konstantno predstavljao kao agent britanskih obavještajnih službi. (T7, 2024.)

4.1. Otkriće nastojanja Srbije da iskrivi istoriju Kosova

Nedavno hapšenje Bedri Shabanija i Muharrema Qerimi od strane Kosovske obavještajne agencije (KIA) bacilo je svjetlo na tekuće napore Srbije da iskrivi istoriju Kosova i potkopa njegovu stabilnost. Utvrđeno je da su ove dve osobe, osumnjičene da rade za Informaciono-bezbednosnu agenciju Srbije (BIA), aktivno uključene u širenje dezinformacija i manipulisanje javnim mnjenjem protiv Kosova.

4.2. Pozadina i motivacije

Aktivnosti Shabanija i Qerimija datiraju iz 1990-ih godina kada su bili zaposleni u srpskim institucijama, kada su Albanci bili isključeni iz institucija i javnog života u bivšoj Jugoslaviji. Šabani je u režimu Srbije radio kao carinik i posle rata je uglavnom živeo van Kosova, dok je Qerimi otpušten iz kosovske policije zbog zloupotrebe zaplenjenog vozila i kasnije angažovan u sektoru nekretnina, predstavljajući se kao moćan čovek koji radi za KIA ili drugu obavještajnu službu.

4.3. Ciljevi i metode

Primarni cilj Šabanija i Ćerimija bio je da iskrive istoriju masakra u Rečku, ključnog događaja u ratu na Kosovu. Srbija je kontinuirano pokušavala da nametne svoj narativ da su masakr organizovali Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) i međunarodna zajednica. Konkretno, Šabani je bio uključen u ovu kampanju, pokušavajući da izmisli „žutu kuću“ nalik na onu gde je OVK optužena za trgovinu ljudskim organima. Njegov cilj je bio strateško usklađivanje lokacije i veze između objekta i masakra sa bivšom vojnom bolnicom OVK u selu Molopolc, kod Rečka.

4.4. Kontakti i operacije

Šabani i Ćerimi su imali kontakte sa BIA fizičkim i drugim kanalima preko Serđana Rosića. Nedavno su pokušali da organizuju etnički incident na Kosovu sličan onom iz 1980-ih, 1990-ih ili posleratnih perioda. To sugerira da su oni bili dio veće mreže čiji je cilj destabilizacija regiona.

Slika 4: Srđan Rosić, agent BIA Srbije

Implikacije i posljedice

Hapšenje Šabanija i Ćerimija ima značajne implikacije po bezbednost i stabilnost Kosova. Njihove aktivnosti su bile osmišljene da naškode državi Kosovo i potkopaju njen međunarodni ugled. Štaviše, njihov zlonamerni plan protiv Vilijama Vokera, ključne ličnosti međunarodne zajednice, naglašava razmere nastojanja Srbije da manipuliše i zastraši.

4.5. Demanti BIA

Hapšenje Bedri Shabanija i Muharrema Qerimia služi kao oštar podsjetnik na stalne napore Srbije da iskrivi istoriju Kosova i potkopa njegovu stabilnost. Istraga AKI-ja otkrila je složenu mrežu dezinformacija i manipulacija sa ciljem da se naškodi Kosovu i njegovom međunarodnom ugledu. Negiranje srpske BIA bilo kakve komunikacije ili saradnje sa dvojicom uhapšenih (SAOPŠTENJE 05.06.2024. Bezbedno-informativna agencija, nd) je jasan pokazatelj njihove umešanosti u ove aktivnosti i njihove panike oko razotkrivanja i protivrazotkrivanja srpskih namera. . Međunarodna zajednica mora ostati na oprezu i nastaviti da podržava Kosovo u njegovim naporima da se suprotstavi destabilizujućim aktivnostima Srbije.

5. Otkrivanje presretanja: Zavera za etničku destabilizaciju na Kosovu

U objavljenom telefonskom prisluškivanju GeoPost-a, razgovor Bedri Shabanija i Serđana Rosića otkriva nekoliko ključnih detalja, uprkos tome što su pojedini dijelovi bili cenzurirani. Razgovor, iako kratak u javnoj objavi, pruža nam značajne uvide:

  • Razgovor je vođen dan nakon incidenta u Banjskoj, što potvrđuju pozivanja na događaje od prethodnog dana.
  • Postoji jasna rasprava o podsticanju etničkih incidenata, pominju se drugi koji potpiruju situaciju, dok oni dolijevaju ulje da je pogoršavaju.
  • Šabani raspituje Rosića o napretku „filmova“, što implicira pripreme za razna pitanja protiv Kosova.
  • Shabani izražava zabrinutost među svojim prijateljima, sugerirajući da oko njega postoji grupa podrške.
  • Od Rosića traži odobrenje da nešto podstakne ili da to „uspava“.
  • Rosić ga uvjerava da će prenijeti sve njegove zahtjeve i riječi.
  • Razgovor je vođen iz Gračanice, kako Šabani pominje da se zaustavio da bi razgovarao pre nego što nastavi put za Prištinu.
  • Shabani ima sumnjive veze sa mnogim ljudima, napominjući da ne registruje brojeve telefona već ih pamti (TheGeoPost, 2024).

GeoPost je objavio i drugo presretanje Bedri Shabanija sa Seđanom Rosićem, gdje dolazimo do novih informacija:

  • Iz razgovora je potvrđeno da su se fizički sreli nekoliko dana pre presretanja u gradu Nišu, Srbija 17.05.2023.
  • Telefonski poziv je obavljen 23.05.2023. godine, kada se saznaje da Rosić ima profesionalne veze sa „drugim kolegom“ Bogoljubom Janićijevićem, koji je 1999. godine bio načelnik takozvanog „Sekretarijata unutrašnjih poslova“ za Uroševac.
  • Tokom razgovora se otkriva da je Šabani na dan sastanka sa BIA u Nišu predao tri teksta. Zvuk je cenzurisan, a ne zna se koji su to tekstovi!
  • S tim u vezi, Šabani je pitao: „Da li ste imali priliku da ih vidite ranije?“ na šta Rosić odgovara sa „ne“ (The GeoPost, 2024).

5.1. Analiza razgovora

Ovo prisluškivanje telefona predstavlja jasnu i prisutnu opasnost po unutrašnju stabilnost Kosova. Diskusija o etničkim incidentima i pripremama protiv Kosova sugeriše koordiniranu strategiju za destabilizaciju. Uključenost grupe podrške oko Shabanija, koji su zabrinuti, ukazuje na to da on ima široku mrežu saradnika koji bi mogli biti uključeni u subverzivne aktivnosti.

Rosićevo uvjeravanje da će prenijeti Šabanijeve zahtjeve ukazuje na blisku i efikasnu saradnju između njih, što sugeriše da su ove aktivnosti dobro organizovane i planirane. Činjenica da je razgovor vođen u Gračanici, etnički osetljivom području, i pominjanje putovanja prema Prištini izaziva zabrinutost zbog širenja njihovog uticaja u regionu.

Drugo presretanje otkriva dobro koordiniranu koordinaciju i detaljan plan za destabilizaciju Kosova. Fizički sastanci, profesionalne veze sa važnim srpskim bezbednosnim ličnostima i uključivanje obaveštajnih službi ukazuju na značajan rizik po regionalnu stabilnost. Ove aktivnosti su pažljivo planirane i organizovane, zahtevajući posebnu pažnju kosovskih i međunarodnih vlasti kako bi se sprečila dalja eskalacija situacije.

5.2. Odmazda Srbije

Kao odgovor na hapšenje špijuna BIA na Kosovu, izgleda da Srbija primenjuje strategiju ekvivalencije hapšenjem pojedinca iz Leposavića, navodeći da je izdao svoj narod za 500 evra (Alo, 2024). Pored toga, Srbija fabrikuje i druge lažne informacije i širi ih kroz pro-vučićevske medije (Novosti, 2024).

6. Shpend i Muharem Qerimi: Mračna prošlost dva brata

Muharem Qerimi, koga je kosovska policija uhapsila po nalogu tužioca nakon što je AKI otkrio da je bio operativac BIA, otkriva da su njegova i prošlost jednog od njegove braće bili u sukobu sa zakonom. Muharem Qerimi je radio u Kosovskoj policiji kao istražitelj ozbiljnih zločina do proglašenja nezavisnosti Kosova, ali je zbog zloupotrebe službenog položaja otpušten iz policije.

Brat Muharrema Qerimia, Shpend Qerimi, nalazi se u zatvoru zbog eksplozije u noćnom klubu Sekiraca prije mnogo godina i osuđen je od strane suda na 25 godina zatvora (IndeksOnline, 2024).

Ovaj izvještaj se oslanja isključivo na potvrđene izvore, a ne na navodne.

7. Bivši srpski policajac, špijun BIA

Slika 5: Kooperativna struktura u špijunaži
Slika 5: Kooperativna struktura u špijunaži

Bivši pripadnik kosovske policije iz srpske zajednice poslednji je uhapšen od strane kosovske policije po nalogu Specijalnog tužioca Kosova. Aleksandar Vlajić, nakon višemesečne istrage Kosovske obaveštajne agencije, otkriveno je da je u službi srpske BIA (Dukađini, 2024). Prema saopštenju tužioca, hapšenje je izvršeno 26. juna 2024. godine uveče (Dukagjini, 2024). Prema informacijama Instituta OCTOPUS, Vlajić je, pored razmene informacija sa BIA Srbije, imao i veliku mrežu izvora informacija (Musliu, 2024). Vlajićeva špijunska mreža proširila se na:

  • carina Kosova,
  • srpske nevladine organizacije,
  • OEBS i UNMIK na severu Kosova,
  • Određene međunarodne organizacije u Prištini, i
  • Mediji u Gračanici (Musliu, 2024b).

8. Tri špijuna BIA: Uhapsio PK, pustio EULEX, Branislav Nikolić i drugi

Trojica Srba, od kojih su dvojica bili državljani Srbije i jedan sa Kosova, uhapsila je kosovska policija 2009. godine od strane Uprave protiv organizovanog kriminala u akciji sprovedenoj u Čaglavici u Prištini. Igor Jučinac, Milutin Radanović i Predrag Željković uhvaćeni su kako kupuju svedoke spremne da svedoče protiv OVK za navodni slučaj trgovine organima u „žutoj kući” na severu Albanije, gde je OVK optužena za trgovinu ljudskim organima.

Prema presretnutim i svedočenjima, platili su i do 100.000 evra da bi kupili svedoka koji bi lažno svedočio protiv OVK. RTK je donela ekskluzivne snimke na kojima se vidi kako su ove osobe pokušavale da kupe svedoke (RTK, 2020).

U to vreme, EULEX je, koristeći svoje zagarantovane nadležnosti, preuzeo slučaj od Kosovske policije i sudova, zatim ih pustio da se brane na slobodi, ali su pojedinci pobegli sa Kosova i nikada se nisu vratili.

Kako su pušteni na slobodu ostaje prava misterija, zašto ih je tužilac pustio kada su optuženi za teška krivična djela.

Igor Jocinac je kasnije navodno pokušao da se vrati na Kosovo, ali sada kao zdravstveni radnik, jer se našao na platnom spisku bolnice u Šterpcu, koja nije bila funkcionalna, ali u kojoj je plaćena 21 osoba (Insajder, 2019).

Otkrivena je i umešanost Branislava Nikolića u ovu kampanju protiv OVK. Potonji je brat Bratislava Nikolića, koji je bio gradonačelnik Šterpca.

Bratislav Nikolić je postao načelnik opštine Šterpce 2009. godine sa Samostalnom liberalnom strankom na čelu sa Slobodanom Petrovićem. 2010. godine došlo je do napada na Nikolićevu kuću u Štrpcu (B92, 2010). Nakon stvaranja Srpske liste Briselskim sporazumom, Nikolić je prešao u ovaj politički subjekt, a Nikolić je u septembru 2015. godine saopštio da je oko 3.000 građana Štrpca pristupilo Srpskoj naprednoj stranci (SNS) Aleksandra Vučića i Srpskoj listi, rekavši da je tadašnji premijer Srbije i predsednik SNS Aleksandar Vučić „bavio se konkretnim problemima građana, imao teške briselske pregovore i obezbedio formiranje Srpske zajednice opština“ (Spalović, 2015).

Bratislav je očigledno uticao da njegov brat Branislav napreduje na različite položaje na Kosovu. Branislav je odlukom 2012. godine imenovan za člana odbora Pošte Kosova (Insajder, 2019). Potom je 2016. imenovan za savetnika bivšeg predsednika Kosova Hašima Tačija, ali je razrešen u junu 2019. posle manje od četiri godine rada, nakon otkrića da je deo BIA (Voa, 2019).

Branislav Nikolić, kao kandidat za poslanika Srpske liste za Skupštinu Kosova, uspeo je 2019. godine da legalno postane poslanik u nedostatku sudske odluke o njegovoj krivici ili nevinosti (Koha, 2019).

9. Zaključak

Slučaj od 24. septembra 2023. godine, kada je Srbija izvršila teroristički napad na sever Kosova sa ciljem da to područje vrati pod kontrolu terorističkih grupa na čelu sa Radojičićem, a potom ga proglasi autonomnom zonom, ukazuje da je spektar angažovanja u ovim akcijama je opsežna i mnogo veća od slučaja Banjska.

Sa otkrivanjem presretanja u koje su uključeni Bedri Šabani i Srđan Rosić, otkrivamo da se ambicije Srbije protežu dalje od pukog zauzimanja severnog Kosova; imaju za cilj da obuhvate ceo severoistočni deo Kosova. Dakle, nije slučajno što su uspostavili 48 vojnih baza duž cele granice sa Kosovom.

Slika 6: Srpske vojne baze na granici sa Kosovom

Srbija se nije odrekla prava na celu teritoriju Kosova, au njenim ambicijama idealno dostignuće bi bilo ponovno osvajanje Kosova u celini. Međutim, realno, oni imaju za cilj barem severoistočno Kosovo i eventualno pripajanje ostatka Albaniji kao smanjenoj teritoriji. Dakle, možemo očekivati eskalaciju sukoba poput onih u Banjskoj ili etničkih sukoba u drugim delovima Kosova, o čemu svedoče i ciljevi Srbije koji se čuju u presretnutim razgovorima u kojima su učestvovali Šabani i Rosić.

Stoga nije slučajno što imamo i izjavu predsednika Srbije Aleksandra Vučića da će sačekati promene geopolitičkih prilika po pitanju Kosova. Dakle, čekaju eskalaciju globalnih sukoba i promjenu odnosa snaga i globalnih interesa.

Međutim, za postizanje ovih strateških planova potrebno je strateško delovanje kroz hibridni rat, a ta sredstva Srbija koristi na više nivoa.

Slučaj Dika Martija, sastavljača dokumenta u kojem se navode zločini OVK koji uključuju trgovinu ljudskim organima u „žutoj kući“ u severnoj Albaniji, dodaje novu dimenziju ovoj složenoj situaciji. Marti se 2020. suočio sa ozbiljnim pretnjama smrću od strane srpske BIA, prema švajcarskim bezbednosnim vlastima (SwissInfo, 2024). Iako je BIA negirala pokušaj atentata na Martija (Vasques, 2022), kao što je negirala svoje veze sa špijunima uhapšenim na Kosovu, Martija su i dalje štitile švajcarske bezbednosne snage, a njegovi izlasci su bili pod strogim obezbeđenjem, što je na kraju dovelo do njegove smrti. decembra 2023. Cilj Srbije u ovom atentatu bio je da okrivi Albance za Martijevo ubistvo i tako dodatno falsifikuje činjenice o montiranim zločinima za trgovinu organima. Sam Marty je priznao postojanje ovog plana (SwissInfo, 2024).

Ovaj slučaj ilustruje da je Srbija spremna da žrtvuje bilo koga da bi ostvarila svoje ciljeve protiv Kosova. Pored slučaja Dika Martija, imamo i njihove zlonamerne namere prema Vilijamu Vokeru, njihovu spremnost da žrtvuju Srbe za raspirivanje etničkih sukoba na Kosovu, i proneveru novca srpskog naroda za stvaranje lažne propagande kroz hibridni rat.

Nakon sagledavanja događaja predstavljenih u radu, jasno je da Srbija ima nekoliko značajnih ciljeva u okviru svoje strateške agende:

  1. Reformulisanje narativa o masakru u Rečaku: Srbija nastoji da prepiše istorijski uzrok masakra u Rečku, predstavljajući ga kao delo Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), čime se oslobađa odgovornosti.
    1. Diskreditacija NATO-ove humanitarne intervencije: Srbija ima za cilj da potkopa legitimitet intervencije NATO-a nakon masakra u Rečku i drugih masakra, predstavljajući to kao zaveru protiv Srbije i dovodeći u pitanje njegovu opravdanost.
    1. Delegitimizacija nezavisnosti Kosova: Ostavljajući po strani odluku Međunarodnog suda pravde, Srbija nastoji da potkopa legitimitet Kosova, tvrdeći da je prekršeno međunarodno pravo.
    1. Viktimizacija i istorijski revizionizam: Srbija ima za cilj da svoje stanovništvo prikaže kao žrtve prošlih genocida, posebno nacističkog genocida i akcija hrvatskih ustaša protiv Srba. Isticanjem ovih istorijskih događaja Srbija nastoji da stvori međunarodnu simpatiju i podršku svojim akcijama u regionu.

Tako su kratkoročni i srednjoročni ciljevi Srbije osmišljeni da diskredituju i oslabe akcije zapadnih sila, uključujući humanitarnu intervenciju NATO-a iz 1999. godine protiv srpskih vojnih akcija usmerenih na zaustavljanje genocida na Kosovu. Ova manipulacija narativom ima za cilj da izgradi alternativnu međunarodnu istoriju koja je u skladu sa interesima Srbije, uz ohrabrenje Rusije i Kine da okaljaju akcije SAD, NATO-a i zapadnih zemalja širom sveta i da ojačaju grupu BRIKS.

Dok smo na početku zaključaka spomenuli dugoročne ciljeve. Srbija sa otkrićem špijuna izgleda ozbiljno potresena zbog činjenice da se otkriva o njihovim terorističkim ciljevima kao u slučaju Banjska prošle godine

10. Referenca:

Dijeli.
Ostavite odgovor

bs_BA