Sažetak:

Ovaj rad ispituje tri slučaja uhićenja zbog špijunaže na Kosovu, u koje su upletena dva Srbina i dva Albanca povezana sa srpskom Informativno-sigurnosnom agencijom (BIA). Cilj ovih špijuna bio je diskreditirati Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK), promijeniti narativ o masakru u Reçaku, stvoriti “žutu kuću” sličnu onoj u sjevernoj Albaniji i destabilizirati državu Kosovo poticanjem međuetničkih sukoba. Kroz analizu konkretnih slučajeva i teorija motivacije, ovaj rad rasvjetljava razloge zbog kojih se pojedinci bave špijunažom protiv vlastite države, nastojanja Srbije da manipulira poviješću i stabilnošću regije te tendencije invazije na Kosovo.

Ključne riječi: špijunaža, BIA, AKI, OVK, žuta kuća, Srbija, međuetnički sukobi, NATO.

1. Uvod

Kosovska obavještajna agencija (KIA) u suradnji s drugim sigurnosnim subjektima uspješno je otkrila i uhitila četvoricu špijuna povezanih sa srbijanskom Sigurnosno-obavještajnom agencijom (BIA). Uhićena su dvojica srpskih državljana i dvojica etničkih Albanaca, koji su privedeni u dva odvojena slučaja.

Primarni ciljevi dvojice albanskih pojedinaca povezanih s BIA-om bili su narušiti ugled Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), diskreditirati masakr u Reçaku, izazvati međuetničke sukobe i uprljati NATO-ovu intervenciju na Kosovu. Na Kosovu su 2009. godine uhićene tri osobe povezane s BIA-om. Kasnije je još jedna osoba identificirana kao član skupine koja je imala za cilj izmišljanje lažnih svjedoka i obeštećenje u vezi s navodnim slučajem trgovine organima od strane OVK. Iznenađujuće, ova osoba je imala službene položaje u državnom aparatu Kosova.

Srbija je dosljedno angažirana u špijunskim aktivnostima protiv Kosova, a nedavna otkrića samo su mali dio njezinih operacija. Nedavno je otkriveno da je Rusija preko srpskih agenata utjecala i na političare i institucije Europske unije. Stoga su ove akcije dobro planirane i strateški ciljane. Kako bismo otkrili ciljeve ove zemlje, uključili smo se u proučavanje nedavnih slučajeva i slučaja špijunaže iz 2009. godine, uključujući teorijski okvir.

Ova studija koristi kvalitativni istraživački pristup, analizirajući konkretne slučajeve uhićenja zbog špijunaže i istražne materijale dobivene iz otvorenih izvora. Kombinacijom analize otvorenih izvora, regionalnih okolnosti i pristupa Srbije Kosovu, studija ima za cilj razumjeti motive i strateške ciljeve pojedinaca uključenih u špijunažu. Za tumačenje ponašanja i odluka špijuna koriste se teorije motivacije, psihološki i društveni čimbenici.

Istraživačko pitanje rada glasi: “Koji su glavni razlozi i motivi koji navode pojedince da se uključe u špijunažu protiv svoje zemlje i kako to utječe na napore Srbije da manipulira poviješću i stabilnošću Kosova?”

Zavisna varijabla rada je: “Strateški ciljevi Srbije protiv Kosova kroz špijunažu”.

2. Razlozi zašto se ljudi bave špijunažom protiv svoje zemlje

2.1. Teorije motivacije

  • Teorija racionalnog izbora: Ova teorija sugerira da pojedinci donose odluke na temelju svojih osobnih interesa (Scott, 2000). U kontekstu špijunaže, pojedinac može odlučiti raditi za drugu zemlju ako vjeruje da koristi, poput financijske dobiti ili osobnog napredovanja, nadmašuju rizike i moguće posljedice.
  • Teorija društvene razmjene: Ova teorija tvrdi da se pojedinci ponašaju temeljeno na nagradama i troškovima povezanim s tim ponašanjima (Cropanzano & Mitchell, 2005.). U slučaju špijunaže, pojedinac može odvagnuti potencijalne koristi (npr. financijsku dobit, osobno zadovoljstvo) u odnosu na troškove (npr. pravne posljedice, društveni ostracizam) i odlučiti da koristi nadmašuju troškove.
  • Psihološki čimbenici: Psihološki čimbenici poput želje za moći, osjećaja lojalnosti drugoj zemlji ili potrebe za uzbuđenjem i avanturom također mogu motivirati pojedince da se uključe u špijunažu (Wilder, 2017.).

2.2. Dodatni faktori

  • Osobne okolnosti: Pojedinci koji se suočavaju s financijskim poteškoćama, osobnim krizama ili drugim izazovima mogu biti podložniji obećanjima o financijskim dobicima ili drugim pogodnostima koje nudi strana vlada.
  • Odanost i identitet: Pojedinci koji se osjećaju odvojeno od svoje zemlje ili imaju snažan osjećaj lojalnosti drugoj zemlji mogu biti skloniji baviti se špijunažom.
  • Prilika i lakoća: Dostupnost mogućnosti i lakoća pristupa osjetljivim informacijama također mogu utjecati na odluku pojedinca da se bavi špijunažom.
  • Kulturni i društveni čimbenici: Kulturni i društveni čimbenici kao što su nedostatak nacionalnog ponosa, koncept postkolonijalnog imidža ili želja da se bude dio veće zajednice također mogu pridonijeti odluci pojedinca da se bavi špijunažom.
  • Ispiranje mozga i manipulacija: U nekim slučajevima pojedinci mogu biti prisiljeni ili izmanipulirani da se uključe u špijunažu putem psihološke manipulacije, ucjene ili drugih oblika prisile.

3. Dva identiteta, jedan špijun

Sumnja se da je od 2002. godine srpski špijun Marko Knežević djelovao na Kosovu pod pseudonimom “Drugi Crni”, predstavljajući se kao novinar “TV Most” sa sjedištem u Zvečanu. Kosovska policija uhitila je Kneževića 30. svibnja 2024. nakon istrage i otkrića Kosovske obavještajne agencije. Do uhićenja je došlo zbog Kneževićevog korištenja dvojnog identiteta, jer mu se srpska i kosovska putovnica nisu podudarale (Teve, 2024.).

Foto 1: Marko Knežević, uhićen kao špijun BIA-e, na Kosovu je djelovao pod kamuflažom novinarke TV MOST

Ovo uhićenje baca svjetlo na tajne operacije Srbije na Kosovu, naglašavajući stalne napore srpske zemlje da potkopa regionalnu stabilnost. Kneževićev angažman na TV Mostu naglašava stratešku upotrebu medija za širenje propagande i manipuliranje javnim mnijenjem. Predstavljajući se kao novinar, mogao je prikupljati obavještajne podatke i širiti dezinformacije, služeći interesima Srbije i vjerojatno organizirajući i pomažući terorističke skupine poput “Sjevernih brigada” i “Čuvara mosta”. Knežević je bio bliski suradnik koji je odgovarao Aleksandru Vulinu, sadašnjem potpredsjedniku Vlade Srbije, bivšem ministru unutarnjih poslova i bivšem ravnatelju BIA-e.

Prisutnost naprednih tehnoloških uređaja u posjedu Kneževića sugerira da je Srbija mnogo uložila u sofisticirane alate za nadzor i špijunažu. Ovo naglašava predanost zemlje tajnim operacijama osmišljenim da ugroze sigurnost i suverenitet Kosova. Nadalje, Kneževićev dvostruki identitet u kosovskim i srpskim putovnicama postavlja pitanja o opsegu infiltracije Srbije u društveni i institucionalni život Kosova.

Ovo otkriće ima značajne implikacije na regionalnu sigurnost, sugerirajući da je Srbija uspjela prodrijeti u kosovske strukture i prikupiti osjetljive informacije.

4. KIA otkriva dva “dobra Albanca” koji služe Srbiji za iskrivljavanje povijesti rata

Kosovska obavještajna agencija (AKI), nakon istrage i prikupljanja inkriminirajućih podataka,

Slika 2: Bedri Šabani, uhapšen kao špijun BIA

je svjedočio pred Vrhovnim sudom Kosova, sudjelujući u pravnim radnjama koje su dovele do uhićenja dvije osobe, Bedri Shabanija i Muharrema Qerimija, pod optužbom za suradnju sa srbijanskom Informativno-sigurnosnom agencijom (BIA). Dokazi koje je prikupila KIA pokazuju da su ti pojedinci aktivno potkopavali Kosovo, Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK) i povijesni narativ kosovskog rata.

Bedri Shabani, bivši carinik za vrijeme režima Slobodana Miloševića 1990-ih, i Muharrem Qerimi, bivši dužnosnik kosovske policije do proglašenja neovisnosti Kosova, koji je iz ove institucije otpušten zbog zlouporabe zaplijenjenog vozila, utvrđeno je da su međusobne kontakte unutar BIA-e, konkretno sa Serđanom Rosićem, Srbinom iz Uroševca. Potonji je poznato ime iz svjedočenja Bogoluba Janićevića u Haagu. Primarni cilj ovih zatočenika bio je manipulirati dokazima i orkestrirati svjedoke protiv OVK.

Slika 3: Svjedočanstvo gdje se spominje Serđan Rosić

Bedri Shabani, bivši carinik za vrijeme režima Slobodana Miloševića 1990-ih, i Muharrem Qerimi, bivši dužnosnik kosovske policije do proglašenja neovisnosti Kosova, koji je iz ove institucije otpušten zbog zlouporabe zaplijenjenog vozila, utvrđeno je da su međusobne kontakte unutar BIA-e, konkretno sa Serđanom Rosićem, Srbinom iz Uroševca. Potonji je poznato ime iz svjedočenja Bogoluba Janićevića u Haagu. Primarni cilj ovih zatočenika bio je manipulirati dokazima i orkestrirati svjedoke protiv OVK.

Posebno je Bedri Shabani aktivno uključen u nastojanja Srbije da iskrivi povijest masakra u Reçaku. Srbija kontinuirano promiče svoj narativ da su masakr u Reçaku inscenirali OVK i međunarodna zajednica. Glavni cilj ovog povijesnog revizionizma je potkopati NATO-ovu intervenciju na Kosovu, potaknutu masakrom u Reçaku i odgovorom Williama Walkera. Intervencija NATO-a na Kosovu bila je odgovor na genocid koji je počinila srpska država nad Albancima na Kosovu pod vodstvom Slobodana Miloševića.

Prema dosadašnjim informacijama, Bedri Shabani je imao značajnu ulogu u ovoj kampanji dezinformacija. Pokušao je stvoriti repliku “žute kuće” sličnu onoj u sjevernoj Albaniji, izmišljajući narativ da se OVK bavila trgovinom ljudskim organima. Shabanijev strateški cilj bio je povezati bivšu vojnu bolnicu OVK-a u selu Mollopolc, Štimlje, s masakrom u Reçaku, jer su ova dva sela geografski blizu.

Muharrem Qerimi dosljedno se predstavljao kao agent britanskih obavještajnih službi. (T7, 2024)

4.1. Otkriće nastojanja Srbije da iskrivi povijest Kosova

Nedavno uhićenje Bedri Shabanija i Muharrema Qerimija od strane Kosovske obavještajne agencije (KIA) bacilo je svjetlo na stalne napore Srbije da iskrivi povijest Kosova i potkopa njegovu stabilnost. Za ove dvije osobe, za koje se sumnja da rade za srbijansku Informativno-sigurnosnu agenciju (BIA), utvrđeno je da su aktivno sudjelovali u širenju dezinformacija i manipuliranju javnim mnijenjem protiv Kosova.

4.2. Pozadina i motivacija

Djelovanje Shabanija i Qerimija seže u devedesete godine prošlog stoljeća kada su bili zaposleni u srbijanskim institucijama, vrijeme kada su Albanci bili isključeni iz institucija i javnog života u bivšoj Jugoslaviji. Shabani je u srpskom režimu radio kao carinik, a nakon rata uglavnom je živio izvan Kosova, dok je Qerimi otpušten iz kosovske policije zbog zloporabe zaplijenjenog vozila, a kasnije se angažirao u sektoru nekretnina, predstavljajući se kao netko moćan koji radi za KIA ili druga obavještajna služba.

4.3. Ciljevi i metode

Primarni cilj Shabanija i Qerimija bio je iskriviti povijest masakra u Reçaku, ključnog događaja u Kosovskom ratu. Srbija kontinuirano pokušava nametnuti svoj narativ da su masakr inscenirali Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) i međunarodna zajednica. Konkretno, Shabani je bio uključen u ovu kampanju, pokušavajući iskonstruirati “žutu kuću” sličnu onoj u kojoj je OVK optužena za trgovinu ljudskim organima. Njegov cilj bio je strateško usklađivanje lokacije i veza između objekta i masakra s bivšom vojnom bolnicom OVK u selu Mollopolc, u blizini Reçaka.

4.4. Kontakti i operacije

Shabani i Qerimi imali su kontakte s BIA-om i fizički i drugim kanalima preko Serđana Rosića. Nedavno su na Kosovu pokušali organizirati etnički incident sličan onima iz 1980-ih, 1990-ih ili poslijeratnih razdoblja. To sugerira da su bili dio veće mreže usmjerene na destabilizaciju regije.

Slika 4: Srđan Rosić, agent srpske BIA-e

Implikacije i posljedice

Uhićenje Shabanija i Qerimija ima značajne implikacije na sigurnost i stabilnost Kosova. Njihove su aktivnosti osmišljene kako bi naštetile državi Kosovo i potkopale njen međunarodni ugled. Nadalje, njihov zlonamjerni plan protiv Williama Walkera, ključne osobe u međunarodnoj zajednici, naglašava razmjere srpskih nastojanja da manipulira i zastrašuje.

4.5. Demanti BIA-e

Uhićenje Bedri Shabanija i Muharrema Qerimija služi kao grub podsjetnik na stalne napore Srbije da iskrivi povijest Kosova i potkopa njegovu stabilnost. Istraga AKI-ja otkrila je složenu mrežu dezinformacija i manipulacija čiji je cilj naštetiti Kosovu i njegovom međunarodnom ugledu. Uskraćivanje bilo kakve komunikacije ili suradnje srbijanske BIA-e s dvojicom uhićenih (SAOPŠTENJE 05.06.2024. Bezbedno-informativna agencija, nd) jasan je pokazatelj njihove upletenosti u te aktivnosti i njihove panike zbog razotkrivanja i proturazotkrivanja srpskih namjera. . Međunarodna zajednica mora ostati na oprezu i nastaviti podupirati Kosovo u njegovim naporima da se suprotstavi destabilizirajućim aktivnostima Srbije.

5. Otkriće presretanja: Zavjera za etničku destabilizaciju na Kosovu

U telefonskom presretanju koje je objavio GeoPost, razgovor Bedri Shabanija i Serđana Rosića otkriva nekoliko ključnih detalja, iako su pojedini dijelovi cenzurirani. Razgovor, iako kratak u svojoj javnoj objavi, pruža nam značajne uvide:

  • Razgovor je vođen dan nakon incidenta u Banjskoj, što potvrđuje spominjanje događaja od prethodnog dana.
  • Postoji jasna rasprava o poticanju etničkih incidenata, spominju se drugi koji raspiruju situaciju, dok se dolijeva gorivo za njezino zaoštravanje.
  • Shabani ispituje Rosića kako napreduju “filmovi”, koji impliciraju pripreme za razna pitanja protiv Kosova.
  • Shabani izražava zabrinutost među svojim prijateljima, sugerirajući da oko njega postoji skupina koja ga podržava.
  • Od Rosića traži odobrenje da nešto potakne ili pusti da “prespava”.
  • Rosić ga uvjerava da će mu prenijeti sve njegove zahtjeve i riječi.
  • Razgovor je vođen iz Gračanice, jer Shabani spominje da su se tamo zaustavili kako bi razgovarali prije nastavka puta za Prištinu.
  • Shabani ima sumnjive veze s mnogim ljudima, spominjući da ne registrira telefonske brojeve, ali ih pamti (TheGeoPost, 2024).

GeoPost je objavio i drugo presretanje Bedri Shabanija sa Seđanom Rosićem, odakle dolazimo do novih informacija:

  • Iz razgovora je potvrđeno da su se fizički susreli nekoliko dana prije presretanja u gradu Nišu, Srbija 17.05.2023.
  • Telefonski poziv dogodio se 23.05.2023. godine, iz kojeg se saznaje da je Rosić profesionalno povezan sa “još jednim kolegom”, Bogoljubom Janićijevićem, koji je 1999. godine bio načelnik takozvanog “Sekretarijata unutrašnjih poslova” za Uroševac.
  • U razgovoru se doznaje da je Shabani na dan sastanka BIA-i u Nišu predao tri teksta. Zvuk je cenzuriran, a ne zna se koji su to tekstovi!
  • U vezi s tim, Shabani je upitao: "Jeste li ih imali prilike vidjeti prije?" na što Rosić odgovara s “ne” (The GeoPost, 2024).

5.1. Analiza razgovora

Ovo presretanje telefona predstavlja jasnu i aktualnu opasnost za unutarnju stabilnost Kosova. Rasprava o etničkim incidentima i pripremama protiv Kosova sugerira koordiniranu strategiju destabilizacije. Uključenost grupe podrške oko Shabanija, koja je zabrinuta, ukazuje na to da on ima široku mrežu suradnika koji bi mogli biti uključeni u subverzivne aktivnosti.

Rosićevo uvjeravanje da će prenijeti Shabanijeve zahtjeve ukazuje na blisku i učinkovitu suradnju između njih, sugerirajući da su te aktivnosti dobro organizirane i planirane. Činjenica da se razgovor vodio u Gračanici, etnički osjetljivom području, te spominjanje puta prema Prištini izaziva zabrinutost oko širenja njihovog utjecaja na regiju.

Drugo presretanje otkriva dobro koordiniranu koordinaciju i detaljan plan za destabilizaciju Kosova. Fizički sastanci, profesionalne veze s važnim srpskim sigurnosnim osobama i uplitanje obavještajnih službi sugeriraju značajan rizik za regionalnu stabilnost. Ove aktivnosti su pažljivo planirane i organizirane, zahtijevajući posebnu pozornost kosovskih i međunarodnih vlasti kako bi se spriječila daljnja eskalacija situacije.

5.2. Odmazda Srbije

Kao odgovor na uhićenje špijuna BIA-e na Kosovu, čini se da Srbija primjenjuje strategiju jednakosti uhićenjem jednog pojedinca iz Leposavića, koji tvrdi da je izdao svoj narod za 500 eura (Alo, 2024). Osim toga, Srbija izmišlja i druge lažne informacije i plasira ih kroz pro-Vučićeve medije (Novosti, 2024).

6. Shpend i Muharrem Qerimi: Mračna prošlost dva brata

Muharrem Qerimi, kojeg je kosovska policija uhitila po nalogu tužiteljstva nakon što je AKI otkrio da je operativac BIA-e, otkriva da su njegova i prošlost jednog od njegove braće bile u sukobu sa zakonom. Muharrem Qerimi služio je u Kosovskoj policiji kao istražitelj teških zločina do proglašenja neovisnosti Kosova, ali je zbog zlouporabe službenog položaja otpušten iz policije.

Brat Muharrema Qerimija, Shpend Qerimi, nalazi se u zatvoru zbog eksplozije u noćnom klubu Sekiraca prije mnogo godina i sud ga je osudio na 25 godina zatvora (IndeksOnline, 2024).

Ovo izvješće oslanja se isključivo na potvrđene izvore, a ne na navodne.

7. Bivši srpski policajac, špijun BIA-e

Slika 5: Kooperativna struktura u špijunaži
Slika 5: Kooperativna struktura u špijunaži

Bivši pripadnik kosovske policije iz srpske zajednice posljednji je uhićen od strane kosovske policije po nalogu specijalnog tužitelja Kosova. Za Aleksandra Vlajića, nakon višemjesečne istrage Kosovske obavještajne agencije, otkriveno je da je u službi srbijanske BIA (Dukagjini, 2024). Prema priopćenju tužitelja, uhićenje se dogodilo 26. lipnja 2024. navečer (Dukagjini, 2024.). Prema podacima Instituta OCTOPUS, Vlajić je osim razmjene informacija sa srbijanskom BIA-om imao i veliku mrežu izvora informacija (Musliu, 2024). Vlajićeva špijunska mreža protezala se na:

  • Carina Kosova,
  • srpske nevladine organizacije,
  • OSCE i UNMIK na sjeveru Kosova,
  • Određene međunarodne organizacije u Prištini, i
  • Mediji u Gračanici (Musliu, 2024b).

8. Tri špijuna BIA-e: Uhitio PK, pustio EULEX, Branislav Nikolić i drugi

Trojicu Srba, od kojih dvojicu državljana Srbije i jednog s Kosova, uhitila je kosovska policija 2009. godine u akciji Uprave za borbu protiv organiziranog kriminala u Čaglavici u Prištini. Igor Jučinac, Milutin Radanović i Predrag Željković uhvaćeni su u kupovini svjedoka spremnih svjedočiti protiv OVK za navodnu trgovinu organima u “žutoj kući” u sjevernoj Albaniji, gdje je OVK optužena za trgovinu ljudskim organima.

Prema prisluškivanjima i svjedočenjima, plaćali su i do 100.000 eura za kupnju svjedoka koji bi lažno svjedočio protiv OVK. RTK je prenio ekskluzivne snimke na kojima se vidi kako ovi pojedinci pokušavaju kupiti svjedoke (RTK, 2020).

Tada je EULEX, koristeći zajamčene ovlasti, preuzeo slučaj od kosovske policije i sudova, potom ih pustio da se brane sa slobode, no osobe su pobjegle s Kosova i nikada se nisu vratile.

Kako su pušteni ostaje prava misterija, zašto ih je tužitelj pustio kada su optuženi za teška kaznena djela.

Igor Jocinac je kasnije izgleda pokušao da se vrati na Kosovo, ali sada kao zdravstveni radnik, jer je pronađen na platnom spisku bolnice u Štrpcu, koja nije bila u funkciji, ali u kojoj je plaćena 21 osoba (Insajder, 2019).

Otkrivena je i umiješanost Branislava Nikolića u ovu kampanju protiv OVK. Potonji je brat Bratislava Nikolića, koji je bio gradonačelnik Štrpca.

Bratislav Nikolić postao je gradonačelnik Štrpca 2009. sa Samostalnom liberalnom strankom Slobodana Petrovića. Godine 2010. dogodio se napad na Nikolićevu kuću u Štrpcu (B92, 2010). Nakon što je Briselskim sporazumom stvorena Srpska lista, Nikolić je prešao u ovaj politički subjekt, au rujnu 2015. Nikolić je objavio da se oko 3.000 građana Štrpca pridružilo Srpskoj naprednoj stranci (SNS) Aleksandra Vučića i Srpskoj listi, rekavši da tadašnji premijer Srbije i predsjednik SNS-a Aleksandar Vučić “bavi se specifičnim problemima građana, imao je teške briselske pregovore i osigurao formiranje srpske zajednice općina” (Spalović, 2015).

Očito je Bratislav utjecao da njegov brat Branislav napreduje na raznim položajima na Kosovu. Branislav je odlukom 2012. godine imenovan za člana odbora Kosovske pošte (Insajder, 2019). Potom je 2016. imenovan savjetnikom bivšeg predsjednika Kosova Hashima Thacija, ali je smijenjen u lipnju 2019. nakon manje od četiri godine rada, nakon otkrića da je bio dio BIA-e (Voa, 2019.).

Branislav Nikolić, kao kandidat za poslanika Srpske liste za Skupštinu Kosova, uspeo je 2019. da legalno postane poslanik u nedostatku sudske odluke o njegovoj krivici ili nevinosti (Koha, 2019).

9. Zaključak

Slučaj od 24. rujna 2023., kada je Srbija izvela teroristički napad na sjever Kosova s ciljem da to područje vrati pod kontrolu terorističkih skupina predvođenih Radojičićem i potom ga proglasi autonomnom zonom, ukazuje na to da je spektar angažmana u tim akcijama vrlo širok. je opsežna i mnogo veća od samog slučaja Banjska.

Otkrivanjem presretanja u koje su bili uključeni Bedri Shabani i Srđan Rosić, otkrivamo da se ambicije Srbije protežu dalje od pukog zauzimanja sjevernog Kosova; imaju za cilj obuhvatiti cijeli sjeveroistočni dio Kosova. Stoga nije slučajno da su duž cijele granice s Kosovom postavili 48 vojnih baza.

Slika 6: Srpske vojne baze na granici s Kosovom

Srbija nije odustala od pretenzija na cijeli teritorij Kosova, au njezinim bi ambicijama idealno postignuće bilo ponovno osvajanje Kosova u cjelini. No, realno, oni ciljaju barem na sjeveroistočno Kosovo, a eventualno ostatak pripoje Albaniji kao smanjeni teritorij. Dakle, možemo očekivati eskalacije sukoba poput onih u Banjskoj ili etničkih sukoba u drugim dijelovima Kosova, o čemu svjedoče i golovi Srbije koji se čuju u prisluškivanjima u kojima su sudjelovali Shabani i Rosić.

Stoga nije slučajno što imamo i izjavu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da će pričekati promjenu geopolitičkih okolnosti po pitanju Kosova. Stoga čekaju eskalaciju globalnih sukoba i promjenu odnosa snaga i globalnih interesa.

Međutim, postizanje ovih strateških planova zahtijeva strateške akcije kroz hibridno ratovanje, a ta sredstva Srbija koristi na više razina.

Slučaj Dicka Martya, autora dokumenta koji navodi zločine OVK-a vezane uz trgovinu ljudskim organima u “žutoj kući” u sjevernoj Albaniji, dodaje novu dimenziju ovoj složenoj situaciji. Godine 2020. Marty se suočio s ozbiljnim prijetnjama smrću srpske BIA-e, prema švicarskim sigurnosnim vlastima (SwissInfo, 2024.). Iako je BIA demantirala pokušaj atentata na Martyja (Vasques, 2022), kao što je demantirala svoju povezanost sa špijunima uhićenima na Kosovu, Martyja su i dalje štitile švicarske snage sigurnosti, a njegovi izlasci bili su pod strogim osiguranjem, što je na kraju dovelo do njegove smrti u prosincu 2023. Cilj Srbije u ovom atentatu bio je okriviti Albance za Martyjevo ubojstvo i time dodatno krivotvoriti činjenice o montiranim zločinima za trgovinu organima. Sam Marty je priznao postojanje ovog plana (SwissInfo, 2024).

Ovaj slučaj ilustrira da je Srbija spremna žrtvovati bilo koga kako bi postigla svoje ciljeve protiv Kosova. Osim slučaja Dicka Martya, imamo njihove zloćudne namjere prema Williamu Walkeru, njihovu spremnost da žrtvuju Srbe za raspirivanje etničkog sukoba na Kosovu i pronevjeru novca srpskog naroda za stvaranje lažne propagande kroz hibridno ratovanje.

Nakon pregleda događaja predstavljenih u radu, jasno je da Srbija ima nekoliko značajnih ciljeva u okviru svoje strateške agende:

  1. Preformuliranje priče o masakru u Reçaku: Srbija nastoji prekrojiti povijesni uzrok masakra u Reçaku, predstavljajući ga kao čin koji je počinila Oslobodilačka vojska Kosova (OVK), čime se oslobađa odgovornosti.
    1. Diskreditiranje NATO-ove humanitarne intervencije: Srbija ima za cilj potkopati legitimitet intervencije NATO-a nakon masakra u Reçaku i drugih masakra, predstavljajući to kao zavjeru protiv Srbije i dovodeći u pitanje njegovu opravdanost.
    1. Delegitimiranje neovisnosti Kosova: Ostavljajući po strani odluku ICJ-a, Srbija nastoji potkopati legitimitet Kosova, tvrdeći da je prekršeno međunarodno pravo.
    1. Viktimizacija i povijesni revizionizam: Srbija ima za cilj svoje stanovništvo prikazati kao žrtve genocida iz prošlosti, posebno nacističkog genocida i djelovanja hrvatskih ustaša nad Srbima. Naglašavanjem ovih povijesnih događaja Srbija nastoji pridobiti međunarodnu simpatiju i podršku svojim akcijama u regiji.

Stoga su kratkoročni i srednjoročni ciljevi Srbije osmišljeni da diskreditiraju i oslabe djelovanje zapadnih sila, uključujući humanitarnu intervenciju NATO-a 1999. protiv srpskih vojnih akcija usmjerenih na zaustavljanje genocida na Kosovu. Ova manipulacija narativom ima za cilj konstruirati alternativnu međunarodnu povijest koja je u skladu s interesima Srbije, uz ohrabrenje Rusije i Kine da ukaljaju akcije SAD-a, NATO-a i zapadnih zemalja diljem svijeta i ojačaju skupinu BRICS.

Dok smo dugoročne ciljeve spomenuli na početku zaključaka. Čini se da je Srbija s otkrićem špijuna ozbiljno potresena jer se otkrivaju njihovi teroristički ciljevi kao u slučaju Banjska prošle godine

10. Referenca:

Udio.
Ostavite odgovor

hr